U utorak, 10. studenoga naša je škola u Centru kulture „Matija Petar Katančić“ sudjelovala na posebnom susretu u sklopu međunarodne manifestacije Utrka mira (Peace Run), međunarodne štafetne utrke koja od 1987. godine povezuje ljude diljem svijeta, šireći poruke prijateljstva, razumijevanja, zajedništva i mira.
Trkači Utrke mira, noseći upaljenu baklju, prolaze kroz brojne zemlje i gradove, prenoseći iz ruke u ruku simboličnu poruku nade u bolji i mirniji svijet. Plamen baklje podsjetnik je da mir ne nastaje sam od sebe, nego počinje u svakome od nas – u lijepoj riječi, pruženoj ruci, međusobnom poštovanju, prijateljstvu i prihvaćanju različitosti.
S velikim smo zadovoljstvom dočekali sudionike ove plemenite inicijative, a dobrodošlicu su im na početku kratkog programa poželjeli naši učenici Elena i Šimun. Okupljenima su se obratili gradonačelnik Matko Šutalo i školska psihologinja Sanja Antolović Kurtović, u ime ravnateljice Sanje Birović.
Poruka Utrke mira posebno se lijepo povezala s motom naše škole „Različiti smo, ali jednako vrijedni”. Upravo nas ova međunarodna inicijativa podsjeća da, bez obzira na naše razlike, svi dijelimo istu želju – živjeti u svijetu u kojem se poštujemo, razumijemo, prihvaćamo i jedni drugima pružamo ruku prijateljstva.
U prigodnom programu sudjelovali su i naši učenici koji su pjesmom i stihovima prenijeli poruke mira. Solisti Petar Jurlina, Noa Špoljarić, Ivano Ljubas i Luka Bebeši izveli su himnu škole „Spremni za svijet”, dok su učenici 3. b razreda program obogatili pjesmama „Zasadi mir” i „Pjesma cijelom svijetu”.
O važnosti mira, njegovu značenju i načinima na koje ga možemo graditi govorili su učenici 4. a razreda Tena Greganić, Deni Skelac i Dino Ćužić, a završnu poruku programa pjesmom „Da sam kralj” uputio je David Šovagović, učenik 3. c razreda.
Bio je to susret koji nas je podsjetio da za mir nisu potrebna velika djela ni velike riječi. Ponekad je dovoljan jedan mali korak, iskren osmijeh ili pružena ruka. A kada takve korake činimo zajedno, možemo stići jako daleko.

Sanja Slivar, prof.

Učenici Osnovne škole Matije Petra Katančića Valpovo, uključeni u izvannastavnu aktivnost „Mali čuvari prirode – ogranak Viola”, sudjeluju u zanimljivom istraživačkom projektu „Izlij vodu da nas ne bodu!”, koji se provodi u suradnji s Odjelom za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Cilj projekta je upoznati učenike sa životnim ciklusom komaraca, načinima njihova razmnožavanja te važnošću praćenja njihove brojnosti i sprječavanja širenja. Poseban naglasak stavljen je na važnost uklanjanja stajaće vode, koja predstavlja pogodno mjesto za razvoj ličinki komaraca.

U okviru istraživačkih aktivnosti učenici su postavili posebno pripremljene lesonitne pločice namijenjene prikupljanju jajašaca komaraca. Na taj način upoznaju jednu od metoda praćenja njihove prisutnosti u okolišu te sudjeluju u prikupljanju podataka važnih za istraživanje.

Ovakav oblik rada omogućuje učenicima da znanstvenu metodu upoznaju kroz vlastito iskustvo – od promatranja i postavljanja istraživačkih pitanja do prikupljanja podataka, njihove analize i donošenja zaključaka. Istodobno razvijaju istraživačke vještine, kritičko razmišljanje i svijest o povezanosti zdravlja ljudi i očuvanja okoliša.

Posebnu vrijednost projektu daje suradnja sa znanstvenicima Odjela za biologiju, koja učenicima približava stvarni znanstvenoistraživački rad i pokazuje kako rezultati istraživanja mogu pridonijeti razumijevanju i rješavanju problema u lokalnoj zajednici.

Sudjelovanjem u projektu naši Mali čuvari prirode potvrđuju da znanost nije rezervirana samo za laboratorije – ona započinje znatiželjom, istraživanjem i željom da vlastitim djelovanjem pridonesemo zdravijem i sigurnijem okolišu.
Jer i mali istraživači mogu dati velik doprinos znanosti!

Božana Mijatov, učiteljica biologije i kemije

30.listopada 2026. obilježili smo mjesec Misija.Toga dana u našoj školi gost predavač bio je župni vikar iz Valpova vlč. Gutenberg. U Hrvatskoj je oko 5 god,a došao je iz Benina u Africi. Učenici Predmetne nastave poučeni su o životu u Beninu, proslavi liturgijskih slavlja ,te životu hrvatskih misionara koji tamo djeluju i donacijama dobrih ljudi grade bunare i bušotine za pitku vodu.Slušali smo o siromaštvu,ali i velikoj radosti i zahvalnosti koju nose u sebi,baš kao i sam vlč.Gutenberg.Čuli smo instrumente i pjesmu,te vidjeli plesne pokrete za vrijeme slavlja svete mise.

Naši su učenici u znak dobrodošlice imali zastavice Benina što je našem gostu bilo iznimno drago.Toplo se rukovao s učenicima, a neki od kolega rado su s njim razgovarali. Zaključili smo da misionar može biti svatko od nas; u svojoj obitelji,školi,s prijateljima.
Pomoći Misije možemo na razne načine: molitvom,štednjom vode, dobrim djelima,donacijama.

Hvala svima koji pomažu Misije!

Vjeroučiteljica Marija Nenadić