Tradicionalna manifestacija Dječji tjedan koja se u organizaciji Društva „Naša djeca“ Valpovo održava početkom listopada, obilježena je i ove školske godine u našoj Školi.
Tema ovogodišnjeg Dječjeg tjedna bila je Empatija.
Uz trajne ciljeve Dječjeg tjedna kao što su: usmjeriti pozornost javnosti prema ostvarivanju prava, potreba i aktivnosti s djecom i za djecu, organizirati posebne i prigodno odabrane igre, priredbe i stvaralačke aktivnosti djece i za djecu, pokrenuti nove akcije od šireg značaja za razvoj i odgoj djece, poticati društveni i stručni rad odraslih s djecom te aktivnu participaciju djece u aktivnostima lokalne zajednice i šire, ovogodišnji je cilj bio i razvijati kod djece svijest o empatiji i međusobnom uvažavanju.
Učenici razredne nastave naše Škole aktivno su se uključili u obilježavanje Dječjeg tjedna.
Program je započeo u ponedjeljak, 6. listopada objavom likovnog natječaja na temu „Empatija- ključ međuljudskih odnosa“ na društvenim mrežama DND-a Valpovo. Učenici su se uključili u aktivnost šaljući tijekom tjedna svoje likovne radove na e- mailom adresu DND Valpovo.
U srijedu, 7. listopada učenici su imali mogućnost nazočiti besplatnoj projekciji filma „Ozi: Glas šume“ u Kinu „Korner“.
Obilježavanje Dječjeg tjedna je završilo u petak, 10. listopada tradicionalnim crtanjem kredama na Trgu kralja Tomislava. Učenici područnih škola aktivno su se uključili crtajući po pločniku u svom mjestu.
Učenici su rado i aktivno sudjelovala u navedenim aktivnostima tako da mašte, smijeha i veselja ni ove godine nije nedostajalo.

Učiteljica Sanja Košutić

Mentalno zdravlje jednako je važno kao i tjelesno zdravlje. Ono utječe na to kako razmišljamo, osjećamo se i ponašamo, a razvijanje zdravih navika i otvoren razgovor o osjećajima pomaže djeci da se lakše nose s izazovima.
Upravo zbog toga učenici Područne škole Šag obilježili su Svjetski dan mentalnog zdravlja, koji se svake godine obilježava 10. listopada.
Tijekom sata razgovarali smo o osjećajima uz pomoć slikovnice Velika knjiga o osjećajima, koja nam je pomogla da ih bolje prepoznamo i imenujemo. Uslijedila je aktivnost “Što mogu napraviti da se smirim?” koja je pokazala načine koji im pomažu kad se osjećaju nervozno, tužno ili anksiozno. Posebno smo istaknuli tehniku „5-4-3-2-1“, koja pomaže da se prizemljimo i umirimo fokusirajući se na svoja osjetila. Učenici su se posebno angažirali u izradi „emocionalnog termometra“ na kojem su prikazivali kako se osjećaju toga dana. Na kraju smo se opustili uz „vođenu meditaciju“, a svi smo zaključili kako su ove jednostavne vježbe korisne i mogu nam pomoći da bolje razumijemo i podržimo sebe i druge.
Ovim aktivnostima ne samo da smo obilježili važan datum, već smo naučili da je briga o mentalnom zdravlju nešto što svi trebamo prakticirati – svaki dan.

Učiteljica Jelena Čolaković

Međunarodni dan zaštite životinja obilježava se svake godine 4. listopada. Tako je u petak bila prilika da učenici 1.A, 3.C i 4.A Osnovne škole Matije Petra Katančića, sa svojim učiteljicama: Vanjom Bošnjak, Vericom Jezdić i Jadrankom Špiranović, ukažu na nužnost očuvanja životinja u prirodi.

Tako su maleni istraživači: pantomimom otkrivali zanimljivosti o pojedinim životinjama, glasali se poput nekih domaćih životinja, crtali svoju najdražu životinju, govorili o tome kako se brinu o napuštenim životinjama, rješavali križaljke, proučavali život najčešće kućne životinje- mačke i pisali poruke o zaštiti životinja.

Sve ove aktivnosti izmamile su osmijehe na dječjim licima i zahvalnost za način na koji životinje obogaćuju čovjekov život.

Učiteljica Vanja Bošnjak

Povodom Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada, posjetili smo Dom za starije i nemoćne Sveti Antun u Šagu. Naš je cilj bio druženje s korisnicima doma, učenje o životu nekih davnih vremena te razvijanje međugeneracijske solidarnosti i poštovanja prema starijima.
Prije posjeta pripremali smo se u školi i sastavili pitanja koja smo željeli postaviti korisnicima doma. Pitali smo ih kakve su igračke imali kada su bili mali, kako im je izgledala škola, što su dobivali za Božić i koja im je najljepša uspomena iz djetinjstva. Korisnici doma vrlo su rado odgovarali na naša pitanja. Dok su pričali o svom djetinjstvu, u njihovim se očima mogla vidjeti sjeta, ali i toplina jer su se prisjećali vremena kada su i sami bili djeca.
Saznali smo da su nekadašnje igračke bile jednostavne, često ručno izrađene od drva ili krpica. Njihova je škola bila skromna, s malo učila, ali je poštovanje prema učiteljima bilo veliko. Za Božić se nisu darivali skupi pokloni, već su ih najviše veselile naranče, jabuke, orasi i poneka slastica. Najljepše uspomene većine korisnika bile su vezane uz obiteljska okupljanja, igre s prijateljima i zajednički rad u polju.
Osim razgovora, ponijeli smo i bojanke te društvene igre kako bismo se još više zbližili s korisnicima doma. Zajedno smo bojili, igrali igre i smijali se. U takvoj atmosferi svi smo se osjećali opušteno i povezano, a mi smo mogli vidjeti koliko starijim osobama znači razgovor, pažnja i druženje.
Naš susret završio je u veselju i zahvalnosti. Kući smo ponijeli vrijedne životne priče i spoznaju da je važno uvažavati i poštovati starije, jer oni nose bogatstvo iskustva i mudrosti. Shvatili smo da svaki susret s njima nije samo prilika za učenje, nego i za darivanje vremena, osmijeha i dobrote. Takvi trenuci ostaju u našem srcu i pamtit ćemo ih dugo.

Učiteljica Jelena Čolaković