Izbor dječjeg gradonačelnika

U srijedu 6. studenog u OŠ Matije Petra Katančića Valpovo održana je 1. konstituirajuća sjednica Dječjeg gradskog vijeća grada Valpova na kojoj su provedeni izbori za dječjeg gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika. Sjednicu su svojom nazačnošću uveličali i predstavnici grada Valpova – gradonačelnik Leon Žulj, zamjenica gradonačelnika Pavica Majdenić, predsjednik Gradskog vijeća Dejan Pisačić, predstavnica Društva Naša djeca grada Valpova Ivana Kuna, ravnatelj OŠ M. P. Katančića Valpovo Dalibor Košutić te prva dječja gradonačelnica Bruna Žižanović koja je sada učenica 1. razreda srednje škole.

izbor_djecjeg_gradonacelnika_2013_003

Vijećnici Dječjeg gradskog vijeća tajnim su glasovanjem s najvećim brojem glasova za novu dječju gradonačelnicu izabrali Dunju Blažević, učenicu 8. c razreda te za njenog zamjenika Filipa Brankovića, učenika 7. c razreda.

izbor_djecjeg_gradonacelnika_2013_008

Čestitajući izabranima, gradonačelnik Leon Žulj pozvao je mlade vijećnike u posjet Gradu da upoznaju gradske vijećnike kako bi svi zajedno učinili grad boljim, ne samo mladim nego svim građanima, a predsjednik Gradskog vijeća Dejan Pisačić pozvao ih je na prvu sljedeću sjednicu Gradskog vijeća te rekao da su im vrata njegova ureda uvijek otvorena.

izbor_djecjeg_gradonacelnika_2013_009

Sjednicu su svojim nastupom uveličali članovi školskog zbora pod ravnanjem profesorice Maje Huis, učenica 7.d razreda Iskra Matijanić koja je na violini odsvirala etidu te Josipa Krišković iz 3.d recitacijom Jesenka.

Saziv Dječjeg gradskog vijeća u 2013./2014. školskoj godini je sljedeći:

  1. Lara Stipić, 5. a
  2. Tin Golub, 5. b
  3. Latica Kučinac, 5. c
  4. Nina Matković, 5. d
  5. Karla Jurilj, 6. a
  6. Filip Sabo, 6. c
  7. Rita Rittgasser, 6. d
  8. Monika Mihajlović, 7. a
  9. Paula Cvenić, 7. b
  10. Filip Branković, 7. c – zamjenik gradonačelnice
  11. Elena Lukić, 7. d
  12. Ana Kovač, 8. a
  13. Borna Sirovec, 8. b
  14. Dunja Blažević, 8. c – gradonačelnica
  15. Manuel Cvetković, 8. d

 

Poziv na koncert

Pozivamo učenike, ljubitelje glazbe i njihove roditelje da u srijedu, 13. studenog u 19 sati dođu u kapelicu uživati u koncertu učenika gitare, tamburice, violine, flaute, klarineta i saksofona. Nekim učenicima ovo će biti prvi nastup; neki od njih pripremaju se za natjecanja pa će im svima dobro doći nagrada vašeg pljeska! Očekujemo vas s veseljem!

Život je bajka

U četvrtak 7. studenoga, više od tristo učenika razredne nastave OŠ Matije Petra Katančića Valpovo imalo je jedinstvenu priliku uživati u pripovijedanju Jasne Held – jedine hrvatske profesionalne pripovjedačice bajki. Ovu Dubrovkinju, koja je u Valpovo stigla zahvaljujući Školskoj knjizi iz Zagreba, pitali smo nekoliko pitanja o njenom neobičnom i jedinstvenom zanimanju…

  • P1011582Vi ste jedina hrvatska profesionalna pripovjedačica bajki. Što podrazumijeva Vaše zanimanje?

Pričanje bajki je jedno, pripovijedanje nešto sasvim drugo. Svatko može prepričati bajku, no pripovijedanje podrazumijeva interpretaciju, kazivanje, unošenje svoje osobnosti. Pripovijedati bajku znači uvijek iznova tu bajku proživljavati.

  • Je li pripovjedač bajki zanimanje u drugim državama?

Naravno, pripovijedanje bajki je najtraženije zanimanje u Europi posljednjih 15 godina.

  • Kako je i kada kod Vas to sve počelo?

Počelo je u ratu… Zapravo i mnogo ranije. Bajke sam najviše čitala kada mi je bilo najteže, a nakon svake pročitane bajke osjećala sam se bolje. Kasnije sam ih prepričavala i drugima te vidjela da na njih utječu kao i na mene…

  • Koja Vam je bajka najdraža?

Uvijek ona koju toga trenutka pripovijedam.

  • Jeste li Vi napisali neku svoju bajku ili je namjeravate napisati?

Nisam i ne namjeravam je napisati jer svi mi, ovisi kako gledamo, imamo svoju bajku. Naši životi su naše bajke. Sve one lijepe, ali i grube stvari, pripadaju toj bajci. Narodne su bajke zahtjevne, toliko da nemam potrebu pisati jer me one u potpunosti ispunjavaju.

  • Koja je idealna dob za pričanje bajki?

Za pričanje – od trenutka kada progovorimo, a za slušanje – od 5. godine na dalje.

  • Pripovijedate li bajke i odraslima?

Naravno, pripovijedam bajke i u umirovljeničkim domovima i srednjoškolcima i učiteljima, samo što se te bajke razlikuju od ovih koje pripovijedam vama.

  • Završavaju li sve bajke rečenicom „I živjeli su sretno do kraja života.“?

Koliko ja znam, samo one u kojima je na kraju vjenčanje, ali ja ionako ne završavam bajku na taj način, ja je završavam ovako: „I živjeli su tako dugo, a ako nisu umrli, žive još i danas.“

  • Pripovijedate li bajke samo u Hrvatskoj?

Pripovijedam ih i u Hrvatskoj i u inozemstvu, ali tada ih pripovijedam na engleskom jeziku tako da ih prevodim na engleski jezik dok pripovijedam, u glavi sama prevodim.

  • Čitate li puno?

Naravno, obožavam čitati. Kako sam često na putovanjima, gotovo jednu četvrtinu moga kofera zauzimaju knjige.

  • Kako ste došli u Valpovo?

Na turneji sam sa Školskom knjigom, izdavačkom kućom iz Zagreba.

  • Otkud Vam ideje za odijevanje?

Prije sam sama šivala odjeću, ali sada odem u trgovinu, kupim gotovo te kombiniram.

  • Što biste poručili našim učiteljima i roditeljima?

Nemojte nikada zaboraviti izreku Alberta Einsteina: „Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im bajke još više.“

S Jasnom Held razgovarali: Hana Horžić, Iskra Matijanić i Nikola Varžić, učenici 7.d razreda

Ekskurzija u Vukovar

Učenici osmih razreda naše škole 31. listopada posjetili su Vukovar. Tin Andonovski prenosi nam svoje dojmove. 

VUKOVAR – dnevnik puta

Jutro je malo hladnije nego inače. Sa svojim smiješcima grijali smo se pred školskom dvoranom i čekali autobus. Čim je on došao, oko 8 i 5, žurno smo krenuli da čim prije zauzmemo mjesta s našim prijateljima. Nakon što smo se smjestili s bolnim glavama od udaranja od strop autobusa, krenuli smo prema Vukovaru. Sjedio sam sam, no nije mi smetalo. Ekipa je bila super.

Prvo smo stali u bolnicu. Tamo nas je dočekala žena s kojom smo obilazali stare podrume koji su bili puni bolesnika za vrijeme Domovinskog rata. Vidjeli smo i rupu kroz koju je pala granata ˝krmača˝, koja je probila 5 katova i pala točno ranjeniku između nogu. Srećom granata nije eksplodirala, a ranjenik je ostao živ.

Poslije bolnice obišli smo stari dvorac Eltz i muzej  sa stvarima  obitelji koji su živjeli ondje. Dvorac je ogroman i pun zanimljivih stvari za uslikati. Jedva smo se oduprijeli tom silnom slikanju te smo posjetili samostan i crkvu vukovarskih franjevaca.

Nakon toga smo napokon dočekali ručak i otišli u eko etno centar. Imali smo šnicle i pomfrit, i šećer na kraju –  ono najbolje – puding. Svi siti otišli smo do vojarne gdje smo upoznali simpatičnog gospodina koji nas je proveo po tenkovima, vojnim brodovima, avionom, ukratko poviješću Domovinskog rata.

To nije sve! Bili smo i na spomen domu ˝Ovčara˝ i tamo sam se naježio za cijeli život. Hodali smo gdje su prognanici bili poubijani. Strašan osjećaj. S tom smo teškom tugom hodali i po groblju, kroz niz zapaljenih svijeća koje su se nazirale kroz spokoj mrtvih. Najsvjetlija je bila vječna vatra koja je svijetlila u središtu križa za sve žrtve Domovinskog rata.

Došli smo  doma  oko 18 sati. Ovaj izlet bio je nešto neponovljivo i to ću pamtiti jako, jako dugo.

                                    Tin Andonovski, 8.d.
1. studenoga 2013.

Susret s Mirom Gavranom

U Gradskoj knjižnici u Belišću održao se susret s omiljenim nam književnikom, Mirom Gavranom. Prvo nam je predstavljao svoja najveća književna djela koja smo čitali kao što su Svašta u mojoj glavi, Zaljubljen do ušiju, Profesorica iz snova, ali i knjige za odrasle čitatelje, Zaboravljeni sin.

 Nakon što nam je predstavio svoje knjige mogli smo mu postaviti pitanja. Nitko nije htio pitati prvi pa sam ga ja pitao koliko mu je vremena trebalo da napiše Zaljubljen do ušiju. Gavran nam je opisao proces pisanja i odgovorio da mu je za tu knjigu trebalo oko četiri mjeseca. Bilo je tu još pitanja o najdražim mu piscima i knjigama, a on je spremno na sve odgovarao. Zatim nam je čitao ulomak iz svoje knjige, koja govori o njegovu odrastanju, Svašta u mojoj glavi.

2013-10-22-056_ 2013-10-22-055_

 Na kraju susreta mogli smo kupiti njegove knjige ili donijeti svoje na potpis. Spremno nam je dijelio autograme i bio vrlo pristupačan i drag. Ovaj me susret ispunio radošću i željom za čitanjem njegovih djela.

Dorijan Ilinić, 6.c