U petak 16. prosinca 2016, učenici i učiteljice razredne nastave “A” smjene realizirali su projekt “Čuvari tradicije”. Pripreme za sam projekt započele su nekoliko tjedana prije, prikupljanjem podataka o starim, tradicijskim običajima našega kraja, intervjuiranjem baka, djedova i starijih susjeda, prikupljanjem starinskog posuđa, ručnih radova i tradicionalnih recepata.
Na taj jedan dan hodnici naše škole odisali su duhom nekog prošlog vremena, duhom jednostavnijeg, ali sretnog i ispunjenog Božića u kojemu u središtu nisu bili pokloni i blještavilo nego rođenje malenog Djetešca. I tada je Božić bio najljepši i najraskošniji blagdan, ali daleko skromniji nego naša današnja slavlja. Naši su se stari cijele godine odricali onoga najboljeg što su imali kako bi za Božić mogli imati “raskoš”. Ostavljali su najbolju pšenicu da bi ju na sv. Luciju posijali pa da na Božić krasi blagdanski stol. Sušili su najbolje jabuke kako bi se za Božić zasladili, prikupljali najbolje orahe za najfiniju gužvaru ili tijesto s orasima.
U radionici učiteljica Jadrane Ivić i Ljerke Vuksanić Puljek učenici su pripravljali tradicijska jela: tijesto s orasima, makom i sirom, “cabreni gra” (kiseli grah), pečene “turkinje”(bundeve), kruh i kolače. Pomogle su im i mame i bake koje su kod kuće pripremile ono što u školi nije bilo moguće napraviti. Učiteljice Jadranka Špiranović i Senka Špoljarić pobrinule su se za izradu starinskih ukrasa: orasi umotani u aluminijsku foliju, nanizane kokice i božićne čestitke. U svojoj su radionici ugostile i gospođu Slobodanku Grivu- Šokac, valpovačku umjetnicu.
Učiteljica Ivanka Merčinac svojim je pripovijedanjem uvelike pomogla u ostvarenju dramskog prikaza običaja Badnje večeri koje su pripremile učiteljice Vanja Bošnjak i Božica Špoljarić. Za glazbeni dio i učenje tradicionalnih hrvatskih božićnih pjesama pobrinula se vjeroučiteljica s. Danijela Škoro. U dramskom prikazu sintetizirane su sve radionice. Tradicionalna jela našla su svoje mjesto na blagdanskom stolu. Ukrasima su naši mali glumci ukrasili božićnu granu (jer nekada se nije kitio bor nego samo jedna grana), a u molitvi i pjesmi svi smo združili svoja srca u ovoj školskoj proslavi Božića.
A kada biste učenike upitali što im je od svega bilo najdraže, zasigurno bi jedan od odgovora bio: valjanje po slami koje je organizirao učitelj Mario Perošević. Kao simbol dolaska Božića u kuću se nekada unosila slama i prostirala po stolu i podu. Tako smo i mi u našu školu donijeli slamu. Miris slame i prašine koja se podigla iz radosti i veselja naših učenika samo je još više doprinijela tom starom duhu nekih prošlih Božića.
Komercijalizacija slavljenja Božića koju danas živimo bacila je u zaborav naše bogate tradicijske običaje. Ipak, oni nisu još sasvim izblijedjeli iz sjećanja naših starih. Naša je dužnost da ih vratimo u život i da zaista budemo “čuvari tradicije”.
Božica Špoljarić
